Avantura na peti Italije: Tirkizno more, pristojne cijene i gradovi kakve nećete naći nigdje drugdje na svijetu

Talijanski Maldivi, špiljska Matera, grad 800 mučenika i Firenca juga samo su neke od obveznih stanica na uzbudljivom road tripu kroz Pugliu i Basilicatu

Talijanski Maldivi, špiljska Matera, grad 800 mučenika i Firenca juga samo su neke od obveznih stanica na uzbudljivom road tripu kroz Pugliu i Basilicatu…

Kao jedno od mjesta na bucket listi već mi godinama, kao i mnogima koje poznajem, stoji Puglia, ta peta Italije, koja se čini tako dalekom, a tako primamljivom. Ove godine došla je na red i vjerujem da će uskoro doći ponovno jer je apsolutno ugodno iznenađenje koje ne očekujete ma koliko god čitali o tom dijelu Italije.

Prošle godine postojala je i linija Zagreb – Brindisi, no ove su je godine ukinuli, ali još uvijek je moguće iz Trsta, jeftinim Ryanairom, doći do Brindisija. Povratne karte možete pronaći po cijeni do 100 eura. Čim stignete u Brindisi, morat ćete rentati auto jer bez road tripa ne možete proći sve te ljepote koje Puglia nudi. Mi smo ga rentale za stotinjak eura (tri dana korištenja), a dodatno smo potrošile 60 eura za benzin.

Kako smo sletjele u Brindisi, najbliža mjesta bila su nam Matera i Alberobello, pa smo odmah iskoristile priliku da ih posjetimo.
Smjestile smo se u hotelu na kranjem jugu pete, na poznatoj plaži Pescoluse, tzv. Maldivima Italije, do koje nam je trebalo 2 sata vožnje od Brindisija. Ako volite bijeli pijesak i kristalno tirkizno more, to je lokacija za vas. Nas su dvije noći u hotelu, smještenom na samoj plaži, koštale 280 eura. Hrana u restoranima cjenovno je kao u Hrvatskoj, ako ne i pristupačnija. Aperol je 5 eura, kava 1,50 eura, a primo piato od 7 do 12 eura. Specijaliteti su im sve vrste brusketa, polpeta i sve što s kruhom i tijestom možete napraviti. Na meniju ćete pronaći puno povrća, osobito cherry rajčica, morskih specijaliteta i nezaobilazne paste. Sve redom prefino, ukusno, jednostavno spremljeno prema tradicionalnim ribarskim i noninim receptima.

Matera

Matera, rijetki dragulj Basilicate, očaravajuće je čudo vremena. Posjet tom gradu je poput ponovnog proživljavanja slavne prošlosti. Podsjeća na male i ljupke jaslice, zbog čega je poznat kao drugi Betlehem, a koristio se kao kulisa za filmove poput Evanđelja po Mateju Piera Paola Pasolinija i Pasiju Mela Gibsona. Simbol grada su sassi, špilje iskopane u planini u kojima su lokalni ljudi živjeli dok nisu bili prisiljeni nastaniti se u modernom smještaju 1950-ih.

Zanemareni dugi niz godina, sassi iz Matere ušli su na popis svjetske baštine kao primjer prastarog načina života koji treba sačuvati i prenijeti potomcima. Povijest Matere seže daleko do paleolitskih naselja, dok prva neolitska keramika u Materi datira oko 7500 godina prije Krista, kada se u selima proizvodila keramika od terakote. Izgrađen na ukorijenjenom pretpovijesnom selu, grad vjerojatno ima grčko podrijetlo. U doba Magna Graecije Matera je dijelila blizak odnos s kolonijama na južnoj obali te postala trgovačka i tranzitna ruta u rimsko doba. Grad je bio domaćin ključnih imigracija bizantskih i benediktinskih redovnika, koji su špilje ogromne doline Gravine pretvorili u crkve u stijenama.

Nakon doseljavanja Normana u Italiju grad je uživao u razdoblju mira, praćenom glađu i potresima. Matera je dugo bila kraljevski grad, sve dok nije došla pod vlast Aragonaca i prepuštena grofu Giovanu Carlu Tramontanu, kojeg su kasnije ubili porezno potlačeni mještani.
Stanovnici Matere nikada se nisu bojali da se za njih čuje: bili su prvi na jugu koji su se pobunili protiv nacističke okupacije. Godine 1952. nacionalni zakon pozivao je na evakuaciju sassija, koji su se smatrali “sramotom Italije” zbog prenapučenosti i nehigijenskih uvjeta, te izgradnju novih stambenih četvrti kako bi se razvilo novo gradsko područje. Matera je divljenja vrijedan primjer održivog načina života i grad koji svakako morate posjetiti.

Alberobello

Ovo bajkovito mjestašce prijestolnica je trulija, suhozidne gradnje sa stožastim ili piramidalnim krovovima. Očarat će vas prostranstvom od više od 1500 trulija koji su od 1996. godine na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Cijelu dolinu Itria karakterizira prisutnost tih slikovitih građevina koje svoje korijene vuku još iz prapovijesti, no u Alberobellu se može pronaći najveća koncentracija najbolje očuvanih primjeraka.

Povijest Alberobella nije tako stara kao što se misli. Grad kakav danas vidimo nastao je krajem 14. stoljeća po nalogu grofova od Conversana, veleposjednika koji su upravljanje teritorijem povjerili pojedinim seljacima. Zakon Napuljskog kraljevstva zahtijevao je plaćanje poreza za svako novo izgrađeno selo i, prema nekim studijama, trulli su rezultat lukavstva smišljenog da se izbjegne plaćanje tih poreza.

Izgled tih zgrada morao je biti namjerno nesiguran kako bi dao dojam kuće koja bi se lako mogla srušiti u slučaju inspekcije. Nakon početnog naselja od oko 40 trulija došlo je do velike ekspanzije 1620. godine. Tek 1797. Alberobello je oslobođen svih poreznih potraživanja i feudalnog ropstva grofovima odlukom Ferdinanda IV. od Bourbona, kralja Napulja. Ali tradicija trulija nikada nije prestala.

Gallipoli

Grad Gallipoli u okrugu Salento u južnom dijelu regije Apulija prilično je jedinstvena lokacija. Elegantno urbano odmaralište nudi velik izbor sadržaja i usluga za kraće ili duže odmore. Gallipoli je karakterističan po svojim dugim dijelovima pješčane obale koja se beskrajno izmjenjuje s fascinantnim formacijama litica.
Plaže Gallipolija sa svojim dobro opremljenim sadržajima nude mnoge vrste zabave, glazbe, mogućnosti uživanja u pristojnom aperitivu i širok izbor sportskih aktivnosti. Tijekom večeri kupališta se pretvaraju u elegantne primorske diskoteke, pa ga preporučujemo ako želite više vremena provoditi u fensi beach-klubovima.S obzirom na njihovu ljepotu, tri plaže koje svakako treba posjetiti su Punta della Suina, Lido Pizzo i Porto Selvaggio.

Povijesno središte Gallipolija predstavlja riznicu velike povijesne i kulturne vrijednosti koja se može otkriti šetnjom kroz unutrašnje ulice, a zatim sve do luke. Posjetitelji su često fascinirani baroknim stilom mnogih starih crkava i stambenih zgrada u središtu grada.

Svakako biste trebali posjetiti Grčku fontanu, koja se nalazi u blizini mosta koji spaja povijesni i moderni dio grada. Građevinu koja datira iz 16. stoljeća karakteriziraju reljefni ukrasi inspirirani mitološkim pričama i temama. Treba posjetiti i Castello Angioino (anžuvinska tvrđava s kružnim bastionima), most koji povezuje stari grad i novu urbanu četvrt te dvije prekrasne crkve – Santa Maria della Purità i Santa Teresa. Međutim, pravi je dragulj koji treba istražiti konkatedralna bazilika svete Agate, smještena na najvišoj točki povijesnog središta. Crkva sadrži toliko slika da se čak može smatrati i umjetničkom galerijom.

Otranto

Otranto očarava od prvog trenutka. Smješten na kamenoj uzvisini visoko nad morem, fascinira bojama Jadrana i događajima koji se provlače kroz njegovu povijest. U Porto Badisco navodno se iskrcao Eneja dok je bježao iz Troje, a UNESCO je drevnom gradu dodijelio titulu kulturne baštine kao “glasnik mira”.

Također postoji priča koja više od drugih predstavlja Otranto i njegovu prošlost, a koja kaže da je Otranto grad 800 mučenika. Godine 1480. Turci su opsjeli grad i pogubili stanovnike jer nisu zanijekali kršćansku vjeru. Posmrtni ostaci mučenika čuvaju se u katedrali, u kapeli mučenika koju je dao napraviti Ferdinand I. Napuljski. No more nije samo nositelj nesreće, ono je oduvijek bilo isprepleteno s gradom i njegovom sudbinom, donoseći i kulturu, novi izgled, trgovinu i inspiraciju, vrlo blisku vezu, bez koje Otranto ne bi postao grad koji jest.

Lecce

Zasigurno neki nisu ni čuli za ovaj barokni grad, a zavrijedio je da se o njemu zaista napiše lijepa priča. Ističući se svojim stupovima, lukovima i brojnim rozetama, kao i tipičnim malim trgovima i neočekivanim uličicama, prošaran je prekrasnim aristokratskim palačama i ističe se među najljepšim gradovima umjetnosti talijanskog poluotoka. Poznat kao Firenca juga, Lecce zadivljuje, fascinira i osvaja arheološkim ostacima rimske vladavine i bujnošću baroka iz 17. stoljeća. Turiste iz cijeloga svijeta osvaja i nadaleko poznata apulijska toplina te vrhunska gastronomska i vinska tradicija. Lecce je živahan grad koji nudi brojne prilike za uživanje u kreativnim događanjima i godišnjim sastancima s tradicijom.

Povijest Leccea je intrigantna. Čini se da njegovo podrijetlo seže u 5. stoljeće prije Krista, ali legenda pripisuje njegovo utemeljenje Malenniju oko 1200. godine prije Krista, odmah nakon uništenja grada Troje. Osvajanje Rima osiguralo je snažan gospodarski i građevinski razvoj. S padom carstva pod Markom Aurelijem Lecce je polagano propadao. Dolazak Normana u južnu Italiju podigao je bogatstvo grada, koji je postao grofovija, a kasnije i glavni grad Salenta. Pod vlašću Napuljskog Kraljevstva od 1463. Lecce je sve više dobivao na važnosti, dok nije postao živo kulturno središte koje je razvilo trgovinu s trgovcima iz cijelog svijeta. S Karlom V. počelo je doba koje je Lecce učinilo jednim od najvažnijih baroknih gradova i doživjelo pravu renesansu Salenta.

Najljepše plaže Puglie

I još za kraj vrijedi spomenuti atraktivnu ponudu plaža koje Puglia nudi, za svakog ponešto. Kako smo spomenuli, u okolici Gallipolija i Taranta plaže su pješčane, more tirkizno, a ponuda beach-barova i zabave na plaži bogata. Pescoluse je poznati pješčani dio s kristalno čistim morem i više je namijenjen obiteljskom mirnijem ljetovanju. Ako poželite unajmiti dvije ležaljke i suncobran, koštat će vas 14 eura dan. Za one koji vole kamenčiće i stijene na plaži, preporučujemo da krenete prema okolici Otranta. Tu je jedna od poznatijih plaža Cala dell’Acquaviva, a ako krenete još prema sjeveru, nakon Otranta doći ćete do samih stijena i litica, gdje se nalaze i poznati Faraglioni di Sant’Andrea.

Raznolikost koju Puglia nudi, elegancija arhitekture, topla domaća atmosfera, pristupačne cijene i lijepi uređeni gradići ostat će vam svakako u sjećanju, i željet ćete ponoviti pugliansku avanturu.